Katastar
Katastar zemljišta je evidencija koja sadrži podatke o zemljištu u pogledu njegovog položaja, oblika, površine, načina iskorištavanja, proizvodne sposobnosti i posjednika, a vodila se sukladno Zakonu o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta. Novim Zakonom propisano je da katastar zemljišta ostaje na snazi i vodi se u postojećem sadržaju u skladu sa stvarnim stanjem na terenu dok ga za pojedinu katastarsku općinu postupno ne zamijeni katastar nekretnina.
Katastar je ujedno i ustanova u kojoj možemo zatražiti katastarske izvadke i dobiti uvid u uplanjenje nekretnina na određenom području, a nalazi se pri općinskom sudu! Katastar registrira posjed i grafički prikaz nekretnine, ali ne i vlasništvo.
Kopija katatstarskog plana koja se često naziva i preirs ili precrt katastarskog plana, situacija, položajni nacrt i sl., grafički prikazuje nekretninu na način da se mogu uočiti oblik parcele, smještaj objekta na parceli, položaj prema susjednim objektima, položaj prilaznih cesta i sl. Izdaje se na paus papiru formata A4, u mjerilima 1:1000, 1:2880, 1:2904 što ovisi o starosti mapa, odnosno primjenjivoj planimetriji. Važno je napomenuti da predstavlja zadnje katastru prijavljeno stanje,što znači da ne mora u potpunosti odgovarati trenutnom stanju na terenu.
Posjedovni list katastra tekstualno prezentira nekretninu - na sličan način kao i zk izvadak, a sadrži i vodi podatke o vrsti kulture (kuća, dvor, pomoćni objekt, oranica, vinograd, šuma i sl.) i njihovim površinama, te i podatke o posjednicima opisane nekretnine.
Često oznaka zemljišnoknjižne čestice u većini slučajeva ne odgovara katastarskoj numeraciji, obično se kroz posjedovni list vrši izjednačavanje zemljišnoknjižnih čestica sa katastarskim česticama. Katastarski podaci nam služe za potrebe identifikacije građevine, međutim u mnogim slučajevima služe i kao dokaz o legalitetu građevine u prostoru.
15.02.1968. god. izvršeno je zračno snimanje teritorija tadašnje države kada su objekti zatečeni na terenu ucrtani u mape. Svi objekti koji su tom prilikom ucrtani tretiraju se kao da posjeduju građevinsku dozvolu u tada zatečenim gabaritima. Dakle, shodno tome, ako se izmjerom objekta na terenu dođe do podataka koji odstupaju od onih koji su prezentirani od strane katastra, to nam govori da je objekt naknadno dograđivan, pa je sukladno tome potrebno dopuniti dokumentaciju.
Uplana tj. uknjižba nekretnina vrši se na slijedeći način:
Nakon izgradnje objekta, novogradnju je potrebno "uplaniti". Uplana objekta podrazumijeva ucrtavanje tj. snimanje građevine u katastarske planove. To čini ovlašteni geodeta koji izlazi na teren i geodetskim instrumentima izmjerava građevinu na način da mjeri tlocrtni gabarit objekta i određuje točan položaj objekta na parceli. Takvo mjerenje rezultira formiranje prijavnog lista koji je u naravi dokument formata A4, organiziran kao dvolist, u kojem se s jedne strane unose dosadašnji podaci (staro stanje) i nasuprot tome novo stanje. U sklopu prijavnog lista nalazi se i grafički dio u kojem je prikazana skica izvršenog premjeravanja, a temeljem koje se objekt ucrtava u planove.
Istovremeno sa uplanom zgrade, novostvorena čestica dobiva svoju novu oznaku. Ovako formiran izvještaj, geodet prijavljuje katastru i zemljišniku na provedbu, a jedan primjerak pripada i naručitelju snimanja zgrade.
Napomena:
Uplaniti se može svaki objekt zatečen na terenu, neovisno o njegovom legalitetu i vrsti (stambeni, gospodarski, pomoćni, garaža i sl.). Prema tome, činjenica da je nekretnina unesena u katastarske planove (osim naravno ako ne govorimo o starijem objektu koji je na terenu zatečen prije aerosnimanja od 15.02.1968. g.) ne govori ništa o legalitetu građevine. Stanje prikazano u katastarskim planovima je zapravo zadnje katastru prijavljeno stanje. Ukoliko se na terenu pregledom nekretnine uoče drukčiji gabariti od onih koji su ucrtani u planove, govori nam da je dogradnja nastupila nakon datuma zadnje prijave promjene, te se s punim razlogom može sumnjati na legalitet te dogradnje.
